O GLASU BiH

Vec formiranjem prvih bh udruzenja, a kasnije i Saveza bh udruzenja na nivou Švesdke, pojavila se i potreba njihovog informisanjen i pokretanja glasila koje bi bilo dostupno bh gradjanima, koji su se u to vrijeme, još uvijek, u najvecem broju, nalazili po izbjeglickim kampovima.

Zato jedno od vaznih pitanja sa kojima se, odmah na pocetku svoga rada, susreo Savez bh udruzenja, i na cijem riješavanju je morao najozbiljnije raditi, je informisanje svojih clanova, ali i cjelokupne bh prognaniäke populacije. Dolaskom u Švedsku prognanicu su vrlo teško, skor nikako, mogli dobiti pravovremenu, potpunu i tacnu informaciju o dogadjajima u svojoj domovini. Vrijeme je to rata u BiH, kada su informacije stizale samo putem tv kompanija, ili preko radio programa iz Amerike, Njemacke, Francuske… Nikakva TV, radio, nikakve novine iz Bosne i Hercegovine.

Radi sveukupne blokade BiH, štampa koja je, ipak izlazila i u takvim uslovima, nije dolazila u Švedsku, ustvari, nije mogla izaåi van granica BiH. Radio i TV vijesti, takodjer, nisu mogli doprijeti do ovih prostora. Zivjeci u kampovima prognanici nisu imali nikakvih mogucnosti za prcenje programa drugih radio i TV stanica. Ono što su mogli pratiti je program Švedskog radija, program za nacionalne manjine, koji je emitovan na tzv. srpskohrvatskom jeziku. Stalno se prognanicima po kampovima nudio i list "Naše novine," list za useljenike, koji je izlazio na tzv. srpskohrvatskom jeziku. Ponekad, samo u kasnim nocnim satima, oni sretnici koji su imali jak radio-aparat, mogli su "uhvatiti" Radio Sarajevo. Sutri dan te vijesti bi se prenosile "usmenim predanjem." I tako iz dana u dan.

U takvim uslovima trebalo je naci nacina, i mogucnosti, da se prognanici iz BiH blagovremeno i istinito informišu o dogaöanjima u njihovoj domovini, ali i o dešavanjima meöu njima samima u Švedskoj. Glavni odbor saveza bh udruzenja uporno protestuje protin nacina izvještavanja Švedskih TV i Radija, program na jezicima manjina, a posebno protiv izvještavanja nekih njegovih novinata. TrazI se da se u okviru tog programa uvede i emisija na bosanskom jeziku. !albe, peticije i molbe šalju, švedskim institucijama, TV i Radiju prognanici iz kampova, kako pojedinci tako i grupe. Protestuju udruzenja, ali bez ikakvog uspjeha.

Glavni odbor Saveza bih udruzenja na sjednico od 2. 8. 1992. godine donosi Odluku sa se izvrše sve radnje za pokretanje - izdavanje lista pod imenom "Glas BiH." List bi bio glasilo Saveza bh udruzenja, a izlazio bi jednom mjeseäno, izuzev mjeseca jula. Medjutim, i pored svih preduzetih aktivnosti, radi nedostatka sredstava, list nije mogao izaci u 1992. godini. Radi toga Glavni odbor, na sjednici u novembru 1992. godine, donosi odluku da se odmah otpocne sa izdavanjem "Informatora," radi informisanja prognanicke populacije iz BiH. Informator otpocinje izlaziti odmah poslije odluke Glavnog odbora. Štampan je na formatu A4, i slat udruzenjima. Zadatak udruzenja bio je da Informator umnozavaju i dijele svojim clanovima. Urednik informatora bio je Fikret Ferhatovic. Na ovakav nacin Savez je informisao svoje clanstvo do izlaska prvog broja "Glasa BiH."

I konacno, prvi broj "Glas BiH" izlaz u februaru mjesecu 1993. godine. Bio je to, zaista, veliki dogadjaj za informisanje bh prognanika. Ovaj broj lista izašao je zahvaljujuci sponzorima, koji su svojim prilozima finansirali izlazak lista. Sponzori su bili: Bedrudin Hondo, Hana Blum, Mehmed Dizdarevic, Rizah Koldzo, Faruk Abdulahovic, Osman Cuprija, Alija-Ali Malkoc, Aleksandar Savic, Rasim Coralic i Mehmed Calija. Iako nije imao klasicnu redakciju na naslovnici pod naslovom "Uz prvi broj" redakcija se obraca svojim citaocima:
"Pred vama je prvi broj glasila Saveza bosansko-hercegovackih društava u Švedskoj. Naš savaz je neminovna posljedica raspada i nasilne razgradnje nekad nam zajedniäke domovini i svih njenih institucija pa i Saveza jugoslavenskih klubova. List je, prije svega, glasilo, Saveza, kojim informiše društva, klubove, udruzenja i širu javnost o aktivnostima iz svog djelokruga. Ali i daje osnovna dokumenta i informacije od znacaja za clanstvo. Redakcija ima ambiciju da odgovori i na vaša pitanja koja su agresijom, okupacijom i ratnim golgotama nametnuta kao ljudska pitanja. Ne ocekujemo da ce drugi misliti o nama više nego što smo spremni misliti sami, da ce ciniti više nego cinimo sami i u tom smislu ocekujemo vašu konkretnu saradnju i podrsku." (u potpisu Redakcija.)
Prvi broj je izašao u crno-bijeloj tehnici, kao ce, uostalom, tehnicki se urediti i slijedecih par brojeva. Umjesto clanova redakcije piše-List su pripremili: tekst i vizuelna obrada Alija Kadric i Ševko Kadric, tehnicku i graficku obradu izvršili Fikret Ferhatovic i Edin Hadzialic, jezicki saradnici Senada Angelova i Mira Cengic. Ono što odmah pada u oci je da se niko ne potpisuje kao glavni i odgovorni urednik. Prvi broj je imao 16 stranica, i 70% prostora, što je sasvim i razumljivo, posvetio je dešavanjima u BiH. Nekoliko natpisa list prenosi iz drugih novina, pa i "Oslobodjenja" iz Sarajeva. Vecina clanaka su nepotpisani, pa se mogu smatrati redakcijski. Kao saradnici prvog broja podpisuju se: Idriz Karaman, Hazim Lolic i Senada Angelova. Vec od ovog broja list ima i rubriku "Vaša pošta" u kojoj objavljuje pisma citalaca.

Na sjednici Glavnog odbora u maju 1993. godine, odbor je usvoio odluku da 50% prostora "Glasa BiH" treba da se posveti udruzenjima i njihovim aktivnostima. Ovaj princip Glas ce, skoro, striktno, primjenivati do konca 1995. godine. To je vrijeme kada je formiran najveci broj udruzenja, i potpuno razumljivo je da im je "Glas" posveciva svoj prostor, prestavljajuci ih javnosti.

Ono što je interesantno je da "Glas BiH" veå od drugog svog broja objavljuje intervjue sa poznatim licnostima iz nauke i politike, ali i eseje iz historije BiH. U ovom broju objavljen je esej pod naslovom"Bogumili i bogumili." U trecem broju list objavljuje clanak pod naslovom "Govorite li bosanski?" Clanak potpisuje Mustafa Maric. U slijedecem, cetvrtom broju sa nadnaslovom "Tema 'Glasa BiH' - Na tragu hrvatsko-muslimanskih sukoba", a pod naslovom "Okvir za mrznju" list objavljuje vrlo zapazenu analizu dogadjanja u BiH. Clanak potpisuje Midhad Ajanovic-Ajan. Vec u petom broju tema lista je natpis pod naslovom "Sijanje magle po Bosni." Clanak potpisuje Maja Ruzic i analizira prijedloge i sugestije Henrija Kissindzera o "riješenju" bosanskohercegovacke krize.
Vec analiza ovih prvih pet brojeva lista potvrdjuju da je "Glas BiH" od samog pocetka svog izlazenja uspio okupiti solidan tim novinara - dopisnika, koji su ustanju da se prihvate obrade i najkompleksnijih tema. To je, pored stalnih vijesti iz udruzenja, vec u startu "Glas BiH" cinilo vrlo citanim i cijenjenim listom. Ono što je još jedna karakteristika "Glasa BiH" je da je od svog prvog broja bio, i ostao, otvoren za sva mišljenja.
Vec naslovnica sedmog broja "Glasa" radjena je u koloru, što ce se nastaviti sve do njegovog stotog broja. Pored 16 strana na koliko je štampan prvi broj "Glasa," vrlo brzo ustalice se i njegova tehnicka obrada. Danas on izlazi na cetrdeset stranica, od kojih je osam u koloru. Nema klasicnu Redakciju, i umjesto clanova Redakcije objavljuje imena stalnih saradnika. U jednom, kracem, vremenskom periodu pored glavnog urednika imao je i urednika u Redakciji.
Na policama, gotovo, svih biblioteka u Švedskoj, zauzima vidno mjesto medju internacionalnom štampom.
Vremena su se mijenjala, pa se i Glas mjenjao i prilagodjavao. I opstao svih ovih godina. U junu mjesecu 2002. godine izašao je 100-ti broj ove novine na koju je Savez ponosan. Ona je odraz našeg rada, naših aktivnosti, uspjeha i razvoja.
Prvu cestitku za 100 broj "Glasu BiH" poslala je grupa penzionera iz Štocholma. Cestitka je objavljena u broju 99, od maja mjeseca 2002. godine. U cestitci penzioner Štocholma isticu:
"Poštovana redakcijo,
zelimo medju prvim da vam cestitamo
100-ti broj Glas-a koji ce izaci u junu, i
da vam pozelimo puno uspjeha u daljem radu.
Glas je novina s kojom se druzimo skoro
10 godina i s nestrpljenjem ocekujemo svaki
novi broj.
Srdacan pozdrav."
U potpisu grupa penzionera iz Štockholma

Glas je bio i ostao otvoren za saradnju sa svima koji su %eljeli da se oglase svojim tekstovima. U ovom period Glas je imao äetiri glavna i odgovorna urednika: Fikret Ferhatovic, Sejad Koševic, Amir Cimic i Mubera Dizdar.
Nije mali broj novinara, knjizevnika, ali i obicnih gradjana koji su svoje tekstove objavljivali u Glasu kao: AbdulaH Sidran, Marko Vešovic, Izet Sarajlic, Adolf Dahl, Midhat Ajanovic, Meho Barakovic, Izet Muratspahic, Zija Dizdarevic, Hamza Bakšic, Gojko Beric, Dario Dzamonja, Ahmed Bosnic, Muharem Nezirovic, Branko Tomic, Fikret Tufek, Goran Mulahusic, Elvedin Durovic, Emir Omanovic, Edina Zunic - Taric, Majo Ruzic, Mustafa Maric, Alija Kadric, Amir Had%iosmanoviå, Svijetlana Öuriå, Bedrudin Hondo, Fikret Ferhatoviå, Ferko Šantic, Zlatko Lukic, Sead Koševic, Samir Rajic, Samir Muratovic, Mujo Salcinovic, Zuhdija Šehic, Mira Cengic, Halid Rifatbrgovic, Ilja Sijaric, Besim Mulamuhic, Ahmet Kasumovic,i mnogi, mnogi drugi. Lista bi bila predugaäka kada bismo nabrojali sve. A svi su oni na svoj nacin obogatili sadrzaj i kvalitet novine i dali vlastiti doprinos njenom razvoju i uspjehu.
Glas BiH je u svojoj devetogodišnjoj historiji bio nosilac raznih vrijednih projekata: Bio je pokrovitelj niz zanimljivih politiäkih i kulturnih tribina na kojima su ucestvovali i gosti iz BiH, vodeci politicari, knjizevnici i drugi javni i kulturni radnici. Pokrenuo je izdavacku djelatnost.
Pokrenuti izdavacku djelatnos, i izdati nekoliko znacajnih dijela moze, zaista, samo zrela institucija. A izdavacka djelatnost Glasa zavredjuje ne samo paznju, nego i sve pohvale. U njegovom izdanju izašle su knjige: Abdulah Sidran-"Zašto tone Venecija" (dvojezicno) i "Planeta Sarajevo"; Muharem Neziroviå-"Zivi ništa neznaju" i "Prijedore ljubavi moja"; Midhat Ajanovic- "Gadjanin" (suizdavac); Fikret Musa- "Stuble"; Dzevad Handzic-"Na kraju tunela"; Gunilla Lundgren- "U sjeni rada"; Meho Barakovic-"Snijeg u Bollnäsu" (suizdavac); Ismet Rekic- "Ljubav dvoje mladih" (suizdavac), i u saradnji sa Zavodom za školstvo Švedske objavio je Švedsko-bosanski rijecnik, prvi na ovim prostorima, sa 28.500 rijeci. Danas se rijecnik moze naci u svakoj švedskoj biblioteci, svakoj školi i svakoj ustanovi.
"Glas" nas je pratio na svim našim poduhvatima, projektima, susretima. Bio je naš glas i naša slika. Danas je to respektabilna novina prepoznatljivog izgleda i sadrzaja koja svakog mjeseca redovno sti%e do svojih äitalaca, ne samo u Švedskoj, nego i do najudaljenijih mjesta na ovoj planeti, ako se tamo nalazi neko od naših gradjana. A stize na neke adrese i u domovinu-Bosnu i Hercegovinu.